DUDAN, Jakov

DUDAN, Jakov, teološki pisac (Split, 17. III. 1703 — Split, 3. I. 1785). Od 1715. školovao se u Hrvatskom kolegiju Loretu u Italiji, a 1728. vratio se u Split s doktoratom teologije. U početku je privatno poučavao. Od 1730. do 1752. predavao je s nekoliko kraćih prekida u splitskom sjemeništu filozofiju (1730–37. i 1739–43), spekulativnu teologiju i Sv. pismo (1746–50) te moralnu teologiju (1750–52). Više puta bio je vicerektor i rektor sjemeništa (1733/34, 1742/43, 1746–52). Splitski ga je metropolitanski Kaptol 1739. izabrao za kanonika, a od 1767. do smrti bio je na čelu Kaptola kao arhiđakon. Petnaest godina obavljao je i službu generalnog vikara nadbiskupa I. L. Garanjina. Čini se da je umro od kuge. — Bio je vrstan propovjednik na talijanskom i hrvatskom jeziku. Oko 1773. dao se na pisanje priručnika moralne teologije na hrvatskom jeziku, koji je imao služiti kao dopuna i proširenje Bogoslovju dilorednom (Bologna 1729) biskupa A. Kačića. Nije poznato je li spis završio i je li rukopis sačuvan.